Hrvatska se vraća na mjesto sreće. Nakon neugodnog i pomalo iznenađujućeg poraza od Slovenije Vatreni dolaze u nepokorenu Rijeku. Dobro ste pročitali! U gradu koji teče hrvatska reprezentacija u službenim utakmicama nikada nije doživjela poraz, a današnja pobjeda treba nam svima. Potrebna je igračima za vraćanje samopouzdanja, izborniku za miran nastavak kvalifikacija i navijačima za vjeru da ova Hrvatska može ponoviti uspjeh iz Rusije. Danas se ona čini kao grogirani boksač, ali ne dajmo se zavarati. U takvom stanju boksač je najopasniji, a Vatreni najjači kada je pritisak najveći.
Nisu nedostatak kvalitete ili loše taktičke postavke hendikep ove Hrvatske. Najveći problem su joj prazne tribine s kojih dolazi jeziva tišina. Uz neospornu igračku kvalitetu hrvatska reprezentacija živi od pjesme s tribine koja joj daje onaj dodatni dašak snage kada ne ide.
Nažalost ni danas navijači fizički neće biti prisutni, ali Rujevica neće biti prazna. Tribine joj krase naše trobojnice. Svaka zastava jedan grad, svaki grad tisuće duša. Okupljamo se na Korzu kojim odjekuje hrvatska pjesma. Zar nas ne čujete? Isključite osjetila i slušajte srcem! Vjera u pobjedu, ljubav, sreća; sve ono što krasi hrvatskog navijača danas je u Rijeci. U koloni bez kraja idemo prema stadionu. Svaki komad platna sa sobom je donio pjesmu svoga grada. Čujete li nas? Tu smo!
Rijeke mogu stati, mora presušiti, ali dok je nas, a nas će uvijek biti, Hrvatska neće biti sama!
Mirko Bebek
