Dragi Ivane,
znao sam da se bliži dan kada ćeš reći zbogom reprezentaciji i nadao se da ću biti spreman, ali danas ne mogu vjerovati da je stigao. Kao da si jučer protiv Estonije prvi put preko prsa navukao kockasti dres. Prošlo je od tada dugih, ali ipak prekratkih 13 godina. Bilo je suza, bilo je sreće, a danas kada zauvijek odlaziš prisutni su i tuga i ponos. Tuga jer više neću gledati tvoj ples s loptom u najdražem dresu, a još veći ponos što sam imao čast gledati te i bodriti s tribina.
Otišao si tiho, upravo onako kako si 13 godina ponosno branio hrvatske boje. Uvijek samozatajan, nikada u prvom planu, a bio si vođa bez kojega ne bi uspjeli.
Teško se zaboravlja ona tužna 2008. i tvoje, ali i suze svih nas. Nisi se predao, borio si se i napredovao. Pružio si nam nezaboravno ljeto 2018. Ljeto naših snova! Pamtim izjave da igranje za Hrvatsku budi poseban, neopisiv osjećaj, pamtim tvoje fenomenalne predstave na travnjaku, ali najviše pamtim tvoju jednostavnost, tvoju ljubav prema navijačima, uvijek spreman za sliku ili potpis. Tako tih, a tako velik!
Hvala ti na svakom trenutku sreće, hvala ti za svaki od 15 golova, hvala ti za svaki od 106 nastupa za reprezentaciju, a najviše ti hvala za ljubav prema tvojoj i našoj Hrvatskoj.
Zauvijek u srcu hrvatskog navijača!
Mirko Bebek
