Kako objasniti Dražena?
Najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća, najbolji europski košarkaš, višestruki osvajač Eurolige. Sve to, ali još puno više bio je Dražen. Kako je moguće da već 27 godina nije među nama, a ipak je tu? Dražen nije postao legenda samo zbog puke statistike, koja je uzgred rečeno bila fantastična, ali na spomen njegovog imena ne prisjetimo se brojeva, sjetimo se čvrsto stisnute šake podignute u zrak, blagi osmijeh, a u pozadini čujemo Petro for threee! Postao je legenda zbog nastupa na parketu i van terena. Kada se na današnji dan 1964. godine u Šibeniku rodilo drugo dijete u obitelji Petrović počela je nova povijest hrvatskog sporta. Rođeno je dijete koje će u samo 28 godina života pronijeti svijetom slavu svog voljenog Šibenika, Zagreba i cijele Hrvatske.
Što ga i dan danas čini posebnim?
Radna etika – Nije Dražen uspio u svijetu košarke zbog svog iznimnog talenta. On bi zbog svoje predanosti radu uspio u svakom sportu. Dok su ostali klinci spavali, odnosno igrali se u parku on je otključavajući sportsku dvoranu trenirao, jer kako bi on rekao: “nema ljepšeg osjećaja od onoga kada si sam u dvorani i čuješ udarac lopte od parket.” Teško ćete danas naći dijete koje će umjesto mobitela uzeti loptu, umjesto izlaska otići u dvoranu i prije odlaska u školu driblati stolice i baciti 500 trica. To je mogao samo Dražen.
Odgovornost – U dresu Šibenke sa samo 17 godina na leđima ili u polufinalu olimpijskih igara kada cijela utakmica, turnir, a pokazalo se i povijest ovisi o jednom bacanju loptu dajete Draženu. Nije bježao od nje, dapače žudio je za njom. Siguran da neće iznevjeriti sebe, ekipu ili naciju preuzimao je breme odgovornosti i nije razočarao. Ruka nikada nije zadrhtala, lopta je uvijek pronašla pravi put. Odveo je tako Šibenku do prvog naslova prvaka Jugoslavije, a Hrvatsku godinama kasnije do srebra zlatnog sjaja.
Vođa – Na terenu i van njega vodio je ekipu. Nije fraza ako kažemo da je Dražen život dao za Hrvatsku. Igrala se nebitna utakmica u Poljskoj i dobio je poštedu, a izbornik je odgovor dobio u obliku pitanja:“Što je ekipa bez kapetana?” Odgovor nam je nažalost nebo dalo. Utakmica protiv Slovenije bila mu je zadnja, a Hrvatska bez njega nikada više nije bila ista.
Drskost – Bio je Dražen drzak, ali samo na terenu. Dr. Jekyll i Mr. Hyde. Povučen i ljubazan privatno, ali na terenu bez straha, pa čak i kada bi u oči gledao velikom Jordanu. “Jednom prilikom provocirao sam ga, rekao mu da ću mu zabiti tricu kroz uši i to i napravio. U sljedećem napadu on je isto ponovio meni. Tada sam shvatio koliko je velik.” Riječi su to najboljeg košarkaša svih vremena,, a AIR Mike nije čovjek koji se razbacuje komplimentima.
Mozart – U svijetu poznat kao “killer”, u srcima navijača kao umjetnik. Igrao je za male ljude koji su odvajali od sebe kako bi ga gledali. Bio je toga svjestan i zato je svaka utakmica bila spektakl ispunjen atrakcijama kako bi im uzvratio ljubav. Pas kroz noge, iza leđa, a kroz dvoranu se ori Dražene…Scene koje ne prolaze.
Ljubav prema Hrvatskoj – Dolazak u Šibenik za vrijeme rata, štrajk glađu pred zgradom UN-a kao tada najpoznatiji Hrvat u SAD-u uz bok “običnim” ljudima ili pak zaštita hrvatske zastave u dresu Jugoslavije. Nebrojeno puta pokazao je ljubav prema svom gradu i domovini, a najviše činjenicom da nikada nije odbio nastup za hrvatski dres. Mnogi današnji košarkaši svaki put kada odbiju izbornika trebali bi se zapitati jesu li uopće dostojni dresa za koji je on život dao.
Možda je čudno da tekst o Mozartu piše osoba koja je imala samo tri godine kada je s ovozemaljske pozornice prešao na onu vječnu, ali to je dokaz njegove veličine. On je tu, ne zaboravlja se.
Sjećam se odlaska u Šibenik u potrazi za njegovim domom. Tim činom htio sam odati počast najvećem. Izgubim se i sretnem čovjeka vjerojatno malo mlađeg od njega. Pitam za put do Draženove kuće, prezime je nepotrebno i spomenuti, a on me uz sjetni smiješak pita “malog Dražena”?
Iako je bio najveći Šibeniku i nama ostao je naš mali, čovjek kojega cijeli svijet zove imenom, čast koju dožive samo rijetki.
Da je nebo imalo svoj plan govori i činjenica da je Draženova osobna iskaznica izdana 7.lipnja 1983. vrijedila 10 godina. U pravu ste. Vrijedila je do tog kobnog 7. lipnja 1993. kada nam je uzet virtuoz kako bi svoje simfonije zapisane u vječnosti izvodio na nekom ljepšem mjestu.
