Hrvatska rukometna reprezentacija odlazi na veliko natjecanje. Očekivanja su nikakva, igrači široj javnosti nepoznati i nalazimo se na samom dnu svjetskog rukometa. Danas ovakav scenarij na radost svih nas zvuči kao tema niskobudžetnog sci-fi filma, međutim prije 17 godina to je bila surova realnost hrvatskog rukometa do trenutka kada su totalni anonimusi predvođeni Linom Červarom šokirali cijeli svijet i sa dna došli do svjetskog, a već u sljedećoj godini i do olimpijskog trona.
Život piše lijepe priče, a da se povijest uz neke sitne korekcije ponavlja svjedočimo 17 godina nakon Portugala. Opet smo na velikom natjecanju, a izgledi da prođemo skupinu manji su nego da Sava poteče uzvodno. S obzirom na vjerojatno kratak boravak u Danskoj hrvatske TV-kuće odlučile su uštedjeti novac i vrijeme i ne posvetiti pažnju marginaliziranoj ženskoj reprezentaciji. Naravno, problem marginalizacije ne leži samo u rezultatima naših djevojaka. On je nažalost puno dublji. Iako smo duboko zagazili u 21. stoljeće ženski sport u svijetu, a posebno u Hrvatskoj često nailazi na predrasude, omalovažavanje i etiketiranje da nisu zanimljive kao muškarci.
Paradoksalna je to činjenica ako se između ostalih prisjetimo Janice Kostelić, Blanke Vlašić i Sandre Perković koje su dominirale kao rijetki sportaši. One su primjeri da ženski sport u Hrvatskoj zaslužuje poštovanje. Koliko su nas samo puta prikovale uz male ekrane, a da nismo znali ni pravila sporta koja smo uz njih i zbog njih učili!
Nakon pobjeda protiv favoritkinja iz Mađarske i svjetskih prvakinja Nizozemki hrvatska ženska reprezentacija svakako zaslužuje pažnju cijele Hrvatske. Neovisno o konačnom ishodu natjecanja već nakon dvije predstave osvojile su nas svojom simpatičnošću, zajedništvom, samouvjerenošću (sve ono što bi trebalo krasiti hrvatske ljude) i prije svega odličnom igrom.
Poželimo im sreću u daljnjem dijelu natjecanja i budimo uz njih, šaljimo poruke podrške, jer malo je svijetlih točki u 2020. godini, a hrvatska ženska rukometna reprezentacija svakako je jedna od njih i uz malo sreće možda se ponovi Portugal.
