Koliko može Dalićeva Hrvatska?
Prošlo je prvo okupljanje hrvatske reprezentacije nakon 10 mjeseci. Odmah na početku lige nacija Hrvatsku su dočekali ogledi protiv dva najteža moguća protivnika: europskog prvaka Portugala i svjetskog prvaka Francuske. Očekivanja u hrvatskoj javnosti bila su velika, moglo bi se čak reći nerealna s obzirom na izostanke u momčadi. Izbornik Zlatko Dalić odlučio je poštedjeti tri glavna igrača reprezentacije Luku Modrića, Ivana Rakitića i Šimu Vrsaljka. Odlučio se na pokušaj s mladim snagama kako bi dobio odgovor na pitanje tko je spreman preuzeti odgovornost u velikim utakmicama. Rezultatski gledano, kada jedna momčad primi 8 golova u dvije utakmice, ne može se izvući puno toga pozitivnoga. Ipak, Zlatko Dalić je kroz ove dvije utakmice dobio odgovore na mnoga pitanja, jer se više nauči iz poraza protiv jakih protivnika nego iz pobjede protiv slabijih.
Pristup
Ogledi s Portugalom i Francuskom su najbolji pokazatelj koliko sam pristup utakmici utječe na cijeli tijek događanja, pa tako i na igru. Prije utakmice s Portugalom izbornik je naglašavao kako mu liga nacija služi kao priprema za europsko prvenstvo 2021. i upravo tako su se igrači ponašali na terenu (možda greška izbornika u psihološkoj pripremi utakmice). Portugal je bio agresivan, spustio loptu na zemlju, igrači su ulazili u međuprostor, bili rastrčani po bokovima, iz duela izlazili kao pobjednici dok su igrači Hrvatske (svi osim Livakovića) sve to ispraćali pogledom. Bili smo spori, vezni red u sastavu Kovačić – Pašalić – Vlašić se nije pojavio na terenu. Naši zadnji vezni nisu se spuštali po lopte i Livaković je bio primoran tražiti rješenja ispucavanjima i visokim loptama što je išlo na ruku Portugalcima.
Protiv Francuske gledali smo jednu drugu Hrvatsku. Do 43. minute bila je to savršena utakmica. Rezultatska prednost, Francuzi bez prilika za gol, bekovi su bili rastrčani, krila pomagala obrani i napokon je to bila ona stara borbena Hrvatska. Iako je rezultat izostao, s pristupom kao protiv Francuske, Hrvatska može biti neugodan protivnik svakoj reprezentaciji na svijetu.
Nedostatak kvalitete na određenim pozicijama
Pokazalo se da su Vlašić i Pašalić dobri igrači, ali još nedovoljno dobri da bi nosili igru reprezentacije, a Kovačiću je protiv Portugala nedostajao osigurač iza leđa kako bi mogao pokazati svoj talent kojega zasigurno posjeduje, ali nikako da ga prezentira u njegovoj punoj raskoši. Protiv Portugala je potonuo kao i cijeli vezni red, ali protiv Francuske gledali smo jednog drugog Kovačića. Glavni razlog tome bilo je prisustvo Marcela Brozovića, možda i jednoga od najpodcjenjenijih igrača na svijetu. Trčao je Brozović, prekidao francuske napade, spuštao se po loptu. Zapravo, radio je sve što Pašalić protiv Portugala nije. To je dalo slobodu Kovačiću koji je bio rastrčan, nije se skrivao već tražio loptu, driblao, proigravao (asistencija za gol Brekala) iznudio dva žuta kartona. Terorizirao je vezni red Francuske, odigrao najbolju utakmicu još od one protiv Islanda, ali pokazalo se da za takvu predstavu treba uz sebe imati igrača svjetske klase koji će odrađivati obrambene zadatke. Ipak je Mateo više 10-ka nego 6-ica.
Stara bolna točka hrvatske reprezentacije, kada Dalić na raspolaganju nema Vrsaljka, su bekovske pozicije. Tin Jedvaj je ipak stoper i koliko god s njim pokušavali na bekovskoj poziciji, ne ide. Protiv Portugala nije se pojavio na terenu. Prolazili su Portugalci kao da Hrvatska igra s igračem manje, a svijetla točka je Uremović. Iako također stoper po vokaciji protiv Francuske je do ozljede odigrao savršeno. Bio je agresivan, pravovremen i prava je šteta što je morao napustiti travnjak. Lijevi bek Hrvatskoj predstavlja problem još otkada se umirovio Robert Jarni. Barišić se nudio kao dobro rješenje, ali protiv Portugala odigrao je katastrofalnu utakmicu. Možda je vrijeme za neka mlada rješenja. Borna Sosa igra u Stuttgartu, igra jake utakmice, u mladoj reprezentaciji je jedan od nositelja igre i možda je vrijeme na toj poziciji priliku pružiti mladim snagama koje u svojoj igri imaju mjesta za napredak. Dario Melnjak je protiv Francuske odigrao solidnu utakmicu, ali ipak nije na razini, koja bi mu osigurala mjesto u početnoj postavi svjetskog doprvaka.
Golman
Imala je Hrvatska uvijek solidne golmane, no do pojave Danijela Subašića nije imala golmana koji će odrediti tijek utakmice. Čovjeka koji će svojom pojavom ulijevati mirnoću igračima ispred sebe. Danijela nažalost više nema u reprezentaciji. Srećom pojavio se Dominik Livaković. Mlad, odlične tjelesne građe, pravovremen u istrčavanjima, siguran na crti. Dokazao je Livaković svoju kvalitetu još u nastupima u ligi prvaka u kojoj je nastupao za Dinamo. Sada je pokazao da Hrvatska na njega može i mora ozbiljno računati. On je vjerojatno i najsvjetlija točka okupljanja reprezentacije. Hrvatska napokon ima golmana svjetske klase koji je pravovremeno stao među stative.
Kako bez Modrića?
To je pitanje koje si postavlja svaki navijač hrvatske reprezentacije. Odgovor je jednostavan. Nikako! Hrvatska s Modrićem i bez njega jednostavno nije ista momčad i on je trenutno prevaga koja Hrvatsku čini ekipom svjetske klase, a ne samo dobrom europskom momčadi. Luka je napunio 35 godina i potrebno je zamišljati ekipu nakon njegovog odlaska. Jedino pravo rješenje je nadati se da će Luka izdržati napor igranja za klub i reprezentaciju dok mlađe snage ne dobiju potrebno iskustvo za svjetski vrh i da bar dio svoga znanja prenese na njih. Hrvatska u njima sigurno ima potencijal i kvalitetu, koji će doći do izražaja, ali ne u ovome trenutku. Ostaje nada da će Luka i ostali senatori još neko vrijeme ostati u reprezentaciji, iako Hrvatska njegovim odlaskom više neće biti ista.
