Vatreni su se vratili u Hrvatsku, a navijači na stadion.
Koliko zapravo navijačka pjesma znači Luki i ekipi pokazalo se u proteklih mjesec dana. Sjetimo se rujna: 2 utakmice, 8 golova u našoj mreži i prazne tribine. Poziv navijačima da se u listopadu okupe na oronulom Maksimiru vjerojatno natopljenom kišom kao iz noćne more. Savez se odlučio na prijateljsku utakmicu sa Švicarskom samo nekoliko dana prije bitnih nam nastupa u ligi nacija. Neshvatljivo, ali upravo ono što nam je trebalo. Ne treba nama Hrvatima puno da se razočaramo, da nam sve lađe potonu, ali srećom još manje nam treba za povratak vjere i stvaranje euforije. U St. Gallenu je na tribini bilo prisutno 5000 gledatelja, a od toga 4800 Hrvata. Da nisam vidio onako lijep stadion pomislio bih da igramo u Hrvatskoj. Iako razbacani po cijelom stadionu naši navijači su stvorili vrhunsku, rekao bih domaćinsku atmosferu. A kako i ne bi kada su uživali gledajući kako Melnjak i Bradarić desnu stranu švicarske obrane buše kao njihov dobro poznati sir, Livaković pokazao da je samo čudom još u HNL-u, a Budimir svojim nastupom utjelovio Dadu Pršu i Maria Mandžukića u jednom tijelu. Da ne zaboravim Pašalića! Napokon prvijenac za Hrvatsku, izljev emocija, ali skroman kakav je kako na terenu tako i pred kamerama opet je gurnuo ekipu u prvi plan.
Švicarska je odrađena, a to je značilo povratak na Maksimir. 2020 gledatelja bodrilo je Vatrene, ali vjerujte mi, u onim uvjetima to je bilo kao da ih je 50 000. Neprestana i dosadna kiša borila se svih 90 minuta da utiša pjesmu sa sjevera koja je postajala glasnija i jača, pokazala joj naš dobro poznati inat na tribini i nije se dala ugasiti dok su igrači na terenu riješili Švedsku.
A onda su nam došli svjetski prvaci. Nećemo puno o rezultatu, jer nije sramota izgubiti protiv Francuske. Sramota je dočekati ih na livadi s nekoliko tisuća plastičnih stolica koja se samo u Hrvatskoj može nazvati stadionom! Sramota je da svaki roditelj strahuje povesti svoje dijete i tako mu usaditi ljubav prema reprezentaciji, jer će poslije stadiona vjerojatno svratiti do apoteke. Sramota je da prelazimo tisuće kilometara kako bi nas prala zagrebačka kiša! Doći ćemo mi opet, pa ako treba i na tu ruševinu, ali najbolji igrač svijeta 2018. godine i najveći hrvatski ponos i brend, hrvatska nogometna reprezentacija, ne zaslužuju da se stide svoga doma kada primaju goste. Jedina ispravna analiza i jedini bitan zaključak nakon listopadskih nastupa Vatrenih je da Hrvatska treba NOVI STADION!
Mirko Bebek
